Boja iz svemira i druge priče

U lipnju 1882. neobičan je meteorit pao u okolici Arkhama izazvavši neobične događaje… Priča Boja iz svemira koja, osim što je bila osobno Lovecraftu jedna od najdražih, ona je koju kritičari smatraju jednom od njegovih najboljih u kojima na svoj osebujan način autor stapa horor i znanstvenu fantastiku.

U Sjeni izvan vremena, Lovecraft se poigrao idejom putovanja kroz prostor i vrijeme, no na njemu svojstven način ‒ prijenosom uma iz jedne u drugu osobu. Kritičar Linwood Carter ovu je Lovecraftovu novelu nazvao “jedinstvenim dostignućem fikcije”.

Jedini tekst kojega je Lovecraft vidio ukoričenog za života bila je novela Sjena ponad Inssmoutha. Motiv transformacije u ribolike humanoide koji žive u dubinama oceana opisane tipičnim Lovecraftovim ugođajem refleksija je autorova straha od fizičke i mentalne degradacije.
Priča Boja iz svemira i obje novele ilustriraju ono ponajbolje od Lovecrafta ‒ stilski upečatljiv ugođaj nepatvorenog horora koji ni nakon nešto manje od stotinu godina od kada je napisan ne gubi na emotivnoj snazi i veličini.